Gilbert Le Mouel: BOG U METROU

utorak, 08.03.2011.

V

PETA STANICA

Bilo je skoro podne.
U novoj kompoziciji
u koju je Bog ušao
ljubilo se dvoje zaljubljenih.
Kao svi zaljubljeni,
i oni su bili sami na svijetu.
Pa ipak, Bog znade
je li bilo svijeta
u ovom času
u metrou.

kiss yes kiss

Bog pomisli da će ovo dvoje
još jednom
propustiti svoju stanicu.
U bezimenom mnoštvu
savili su svoje gnijezdo,
našli svoj kutak raja.
U svojoj su sreći
zaboravili na vrijeme.
Za njih vrijeme nije više postojalo,
uistinu nije, uopće više nije postojalo.
Vrijeme je imalo čudan okus,
predokus vječnosti.
Bog se nasmiješi:
volio je zaljubljene.

eek rolleyes zujo

Jednog skorog dana
ovo dvoje će se sjediniti.
Bog će biti na svadbi,
kao uvijek.
Jer svugdje gdje se ljudi ljube,
Bog je prisutan.
Svugdje gdje se svetkuje ljubav,
on je na slavlju.
Bog se iznova nasmiješi
i pomisli na Kanu.
Kad bi ponestalo vina,
uistinu
on bi bio kadar
još jednom
pretvoriti vodu u vino
za ovo dvoje.
Toliko je volio zaljubljene!

kiss party njami

Bog siđe na stanici Etoile.
Na peronu,
ispred njega,
jedan se čovjek sruši.
Imao je četrdesetak godina
i činilo se da je bez svijesti.

eek tuzan no

Muškarci i žene su prolazili,
ravnodušni.
Žurili su,
imali su svoje poslove.
Znatiželjnici se zaustave;
no nije ih zanimao čovjek,
nego događaj;
imat će što pričati
kad dođu u ured,
taj ured u kojem su umirali od dosade
i u kojem se nikada ništa nije događalo.

no cool tuzan

Jedna žena energično
udalji dangube i
zamoli nekog dobro odjevenog muškarca
da pozove hitnu pomoć
umjesto da tu stoji
"kao ukopan" bez posla.

tuzan thumbup blabla

Bog
ponizno
ponudi svoju pomoć.
Ali žena mu reče
da je sve svršeno.
- Ja sam liječnica, reče ona.
Srce je prestalo raditi.
Slabo je srce, znate.

Bog je to znao.
Pomogne ženi prenijeti čovjeka
na klupu
i njihovi se pogledi susretoše.
Bog se lecne.
Ta ga žena podsjeti na Mariju,
Mariju iz Nazareta:
iste crte lica,
iste oči,
ista energija,
ista nježnost.

no thumbup eek

Na putu prema Golgoti
Marija nije izostala.
Bila je tamo,
na podnožju križa,
uza svoga sina,
svoga voljenog sina,
koga su doveli na smaknuće
i koga je tješila
kao što samo majka umije.
Pa ipak, srce joj je krvarilo.
Marija je bila žena
i, kao sve žene,
mrzila je nasilje.
Posljednji Isusov pogled
bio je upućen majci.
I upravo taj pogled
Bog susretnu kod ove žene
i taj ga pogled toliko potrese.


yes tuzan cry

Odmičući gomilu
jedan se čovjek približi.
Bijaše mu tridesetak godina
i bio je svećenik.
Ali trebalo je biti Bog
da bi se to znalo,
otkad su svećenici,
kao i Bog,
postali obični ljudi među ljudima.

yes yes yes

Svećenik se žurio,
jer je radio u tvornici
u Gennevilliersu
i morao je biti točan.
Ali bio je svećenik.
On kleknu pokraj čovjeka
i učini znak križa,
i pošto je neko vrijeme šutke molio,
reče glasno:
"Neka ti Gospodin koji te ljubi
da mir
i pokoj vječni."
- Amen! reče Bog,
koji odgovori
jednom
u ime čitave zajednice.

yes thumbup kiss

Svećenik pogleda tog čovjeka slična sebi
i pomisli: ovaj je sigurno kršćanin,
dobar kršćanin
koji dobro poznaje svoje molitve
i dobro je izgrađen.
Potom se udalji
i izgubi u gomili,
ostavljajući mrtvima brigu
da pokapaju svoje mrtve.
Za pola sata
svećenik će biti u tvornici,
u Nazaretu,
da podijeli s ljudima
njihovu muku, patnju
i trud.

yes yes yes

Odnesoše mrtvaca.
A on je zacijelo morao biti
pomalo iznenađen
kad se u tom trnutku
našao posve živ
u raju

kao svi koji umiru i koji,
pošto je prošla tjeskoba
i prag prijeđen,
još nevjerni
poput Tome
ne vjeruju svojim očima,
ni svojim ušima,
videći da stvarno postoji
svjetlost
na kraju noći,
da ljubav ne umire
i da ono najbolje što se u sebi nosi
izbija
zauvijek
u vječnom životu.

Poput apostoala,
također nevjernih
poslije Uskrsnuća,
i njemu je trebalo da se uvjeri:
slijepi su vidjeli,
gluhi su čuli,
hromi su hodali,
siromašni, otpisani
bili su također na gozbi
i mrtvi su bili živi,
pravi živi ljudi koji su,
uistinu,
tražili samo to
da iskoriste svoju vječnost:
vječnost sreće
u kojoj je svatko u svom srcu
ispunjen,
zadovoljan.

eek sretan party

Bog bi volio
izmijeniti još jedan pogled
sa ženom,
onom ženom koja ga je
podsjetila na Mariju,
Mariju iz Nazareta.
Ali žena je,
također neupadljivo
već bila otišla.
Negdje
u nekoj bolnici
čekali su je bolesnici
koje je ona nastojala ozdraviti,
njegovati,
utješiti.
Sa smiješkom.
Onim divnim smješkom
čija je tajna poznata ženama
i koji
svaki dan
kod ljudi
čini tolika čudesa u dubini srca.


sretan yes sretan


(6. stanica...sutra)

- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #